---
title: "Može li Rijeka ovog puta bez 'ali'?"
url: https://stacklist.com/card/42f43676-f137-47f6-a440-527449c4af50
source_url: "https://ofenziva.hr/komentar/moze-li-rijeka-ovog-puta-bez-ali/644716/"
stack: https://stacklist.com/c/sports/stack/faa00d58-d9f6-4158-88ef-02028b0edab4
summary: "HNK Rijeka struggles with defensive errors and conceding goals through preventable mistakes rather than hand fouls, compounded by the departure of key defender Stjepan Radeljić. The club's paper strength doesn't translate to pitch performance due to concentration issues during the transfer window and inadequate replacement of defensive personnel."
tags: "rijeka, football, defense, transfers, analysis, croatian-football, tactical"
key_entities: "HNK Rijeka (organization), NK Istra 1961 (organization), Niko Janković (person), Hamza Jaganjac (person), Matjaž Kek (person), Gabriel Rukavina (person), Stjepan Radeljić (person), Toni Fruk (person), Tiago Dantas (person), Niko Galešić (person), Alfonso Barco (person), Ante Majstorović (person), Mladen Devetak (person), Anel Husić (person), Vinko Rozić (person), Bruno Bogojević (person), NK Rudeš (organization), NK Varaždin (organization), Dinamo (organization), NK Gorica (organization), Rijeka (location), Pohorje (location), hand-fouls (concept), defensive-errors (concept), transfer-window (event)"
classification: "analysis"
content_hash: "sha256:a3c22477509dafcc0291127fed06cd38b54a6f347087575af9d465287cb98831"
acp_version: "0.2"
token_counts_approximate: 2393
visibility: public
agent_accessible: true
status: "final"
---

# Može li Rijeka ovog puta bez 'ali'?

Foto: HNK Rijeka Igranje rukom nekad se u pučkom dječjem nogometu na školskom igralištu ili na livadi zvalo “enac”. I u štajerskim školama nogometa zasigurno se kažnjavalo sklekovima za igranje rukom, a vjerojatno i dodatnim krugove prema Pohorju ako si se poigravao loptom u zadnjoj liniji, ili “uvalio” suigrača. U najranijem bavljenju nogometom, gotovo da se polaže zakletvu kako nikad nećete pokušavati napraviti neki od prije navedenih nogometnih krimena. Nekih dvadesetak godina kasnije, na utakmici Rijeke i Istre 1961 , Niko Janković pogriješio je vraćajući loptu unatrag, što je rezultiralo golom Hamze Jaganjca . Matjaž Kek je s pravom poludio, kao neki Nikin prijašnji trener u omladinskoj školi. Kladionice bi slobodno mogle uvesti u ponudu hoće li Rijeka dobiti gol na navedene načine. Igranje rukom, poigravanje loptom u zadnjoj liniji ili pak nešto iz kategorije “ostalo”: dobra stara “glupa” greška u obrani, kad propustiš riješiti situaciju na jednostavan način – ne ispucaš kako treba, napucaš svojeg suigrača, i slično. Rijeka u posljednjoj utakmici s Istrom nije uspjela dobiti gol nakon ruke, ali i sada je bila blizu, kroz Jankovićev skok u živom zidu. Ovaj put je zato primila gol na druge opisane načine i nepotrebno zakuhala dobivenu utakmicu. Kao i protiv Rudeša , uostalom. Na račun ruke primila je pak protiv Varaždina, nakon što je Gabriel Rukavina skrivio penal, pa umalo i još jedan na isti način. Naravno, što se tiče ruke u nogometu, ne pomažu ni najnoviji trendovi kod dosuđivanja kaznenih udaraca. Rastezljivi kriteriji tj. fleksibilno tumačenje tog pravila: ruka uz tijelo, ruka u prirodnom ili neprirodnom položaju, ruka u padu, ruka nakon što je lopta odbijena od poda, ruka nakon što je lopta napucana od suigrača, ruka za branjenje gola, tj. krajnje relativiziranje igranja rukom. Ovo su profesionalci, i kazneni sklekovi s početka teksta tu više ne pomažu. Međutim, možda ne bi škodilo razmisliti o nekoj sličnoj praksi. Ozbiljnije shvaćanje temeljnih postulata nogometnog preživljavanja utakmice netaknute mreže – za velike. Na papiru Voli se reći kakvo je nešto na papiru. Dakle, na papiru Rijeka nema lošu momčad. Naravno, pod uvjetom ostanka u prvom redu Tonija Fruka, Tiaga Dantasa i Jankovića . Međutim, kaže se i da papir trpi svašta. Neki riječki nogometaši nikako da prenesu te brojke i statistiku na teren. Rade početničke greške, iz kontrolirane utakmice dođu do “vode u ušima”. Osim toga, i papir i igra Rijeke ukazuju kako uprava nije nadoknadila odlazak Stjepana Radeljića na poziciji stopera. Kao što se i na početku one sezone, u kojoj je prodan Niko Galešić , također u Dinamo, Rijeka jednako mučila u obrani. Kad se samo krpa na nekim pozicijama, a ne kupi se nova mreža, stara će mreža vjerojatno ipak u nekom trenutku popustiti. Ribe će početi izlaziti, ili lopte početi ulaziti, kroz sve veće rupe. Foto: NK Rijeka Alfonso Barco i Ante Majstorović odlični su obrambeni igrači, međutim nemaju taj faktor X koji ima Radeljić. Pronicavost i viziju, duge noge za igranje ili duge lopte s očima za napadača ili pak odličan slobodnjak, već su drugačiji tip obrambenih igrača. Neosporno brži i eksplozivniji, pokretljiviji i agresivniji, ali i mnogo manje iskoristivi u ofenzivnoj fazi igre, a naročito važnoj u Kekovom “punjenju kaznenog prostora”. Mladen Devetak i Anel Husić igrači su s objektivnim ograničenjima, i nije sasvim jasno zašto Rijeka, dogovarajući Radeljićev transfer, nije dovela ponekog svestranog igrača. Primjerice Vinka Rozića iz Istre. ili, recimo, vratila polivalentnog Brunu Bogojevića iz Gorice. Postoji i još jedan objektivan razlog zašto igrači krajem kolovoza ne djeluju sto posto unutra jer teško je igrati kad si “svaki dan u nekom drugom klubu.” I zato je dobro što se prijelazni rok bliži kraju. Međutim, to je začarani krug. Ne možeš se koncentrirati jer ti je “glava u transferima”, a moraš se koncentrirati želiš li odigrati kvalitetno i ostvariti dobar transfer. Također, prisutnost u europskim natjecanjima jako utječe na vidljivost igrača i podiže njegovu cijenu. Ne uđe li se u Konferencijsku ligu, glavnim riječkim vedetama rapidno padaju šanse za kakav last minute izlazni transfer. A pojedini riječki igrači kao da čine sve da ne uđu u bilježnice skauta i agenata. Genclerbirligi Europa ne prašta. Vidjelo se to najbolje na prvim utakmicama svih triju hrvatskih predstavnika u Europi. Sve ono što naše ekipe nisu znale u prvim utakmicama, trebalo bi naučiti iz, primjerice, celjskog poučka. Ekipa koju je lani Rijeka pobijedila 3:0 u skupinama Konferencijske lige, bila je bolji protivnik u Bratislavi kontra Slovana . Donijeli su u Sloveniju obećavajućih 1:1, i imali realne šanse ući u skupine Lige prvaka, dok ih Slovan kroz produžetke ipak nije eliminirao. Rijekin protivnik Midtjylland se pak pridodao na listu svih onih koji Rijeci nisu progledali kroz prste. Prije točno 22 godine, Rijeka je igrala protiv Genclerbirligija i Josipa Skoke . Turci su donijeli na Kantridu prednost od 1:0, u vrijeme pravila gola u gostima, i umalo ispali. Rijeka je u uzvratu odigrala svoju ponajbolju europsku utakmicu sve do Stuttgarta i pravo je čudo kako su veliki favoriti “izvukli živu glavu” na Kantridi. Furiozna Rijeka je golovima Tomislava Ercega povela 2:0 i prestigla tursku prednost, da bi na valu ludila na tribinama nastavila žestoko navaljivati, tražeći treći. Sijevalo je sa svih strana pred golom Genclera, uslijed opsade koja nije davala ni sekunde odmora gostima. Turci nisu znali što ih je snašlo. I Rijeka je dočekala. Kazneni udarac za Sinišu Linića baš oko Armadi mitske minute i prilika za 3:0. Euforija, Genclerbirligi na konopcima, a netko je na D tribini u tim trenucima, uoči penala rekao: “E, znaš što – ako Siniša ovo fali, i mi ispadnemo…” Nažalost, kad se dim baklji razišao, dogodilo se upravo to. Golman je obranio penal, a Gencler to u sudačkoj nadoknadi kaznio, za naročito bolnu i okrutnu europsku školu. U posljednjih nekoliko sezona, u više je navrata Rijeka u kvalifikacijama bila blizu prolaska protiv jačih: Olympiakos, Gent, Basaksehir, , Lille , Ludogorec , a osobito “europski” u nokaut fazi ponio se Strasbourg . Rijeka je bila bolja, vodila 1:0, bila nadomak drugog gola, ali… Ako su se navijači Rijeke ičeg nagledali na Kantridi i Rujevici, onda je to ono prokleto “ali”, s okruglim naočalima, leptir mašnom, i značajno podignutim kažiprstom. Policajac za snove. Underdogs Midtjylland je vrlo iskusna i renomirana momčad. I uopće nema smisla nabrajati njihove najvažnije igrače. Danci su kvalitetniji, i tu priča završava. Međutim, ne mora sve biti u tome. Uostalom, realno, kad je Rijeka bila favorit u doigravanju za skupine? I u ostalim aktualnim parovima doigravanja za Konferenciju, puno je takvih primjera. Jablonec – Glasgow Rangers, Monaco – Gornik Zabrze. Freiburg – Motherwell, København – Inter Turku. Hradec Kralove – Panathinaikos, Ajax – Sion. Brighton – Tromsø . Teško je vjerovati da tu neće proći barem jedan nogometni patuljak. Ne bude li tako, nogomet može staviti ključ u bravu, a mi svi skupa smotati kablove i ugasiti internet. Jer, nogomet s takvim ishodima je nalik na gledanje vijesti dan za danom. Iako su druge zemlje i gradovi, sve već viđeno. Zašto i Rijeka ne bi bila jedan od underdogova u zelenom? Rijeka se na ispunjenoj Rujevici ima čemu nadati. Fruk je protiv Istre odigrao pravu utakmicu, i naravno, zabio golčinu. Rijeka s Frukom i bez njega nije ista, a sad je on spreman za svih 90 minuta. Jako puno znači gol Jakova Puljića protiv Istre. Justas Lasickas je novi čovjek, a o šutu Nike Jankovića , driblingu Samuelea Vig nat a ili eksplozivnosti Daniela Adu Adjeija ne treba trošiti riječi. Može se pričati o neefikasnosti Rijeke, ali ključni problem Riječana nije ofenziva. Odigra li obrana napokon sigurno, netko će već otključati za 1:0. A onda je sve moguće. Iako se prema prikazanom nadoknaditi 0:2 protiv Danaca čini kao malo sportsko čudo, događale su se i luđe stvari. Zapravo, događaju se svaki dan. LASK Linz je u doigravanju za Ligu prvaka u utorak na svom terenu razbio Celtica 5:1 (uz promašeni penal), i nadoknadio 0:3. Nije Rijeka LASK, ali zašto se jednom i bijelima ne bi tako otvorilo. Ovaj uzvrat na Rujevici može se usporediti s najvećim derbijima Rijeke i domaćih “superteškaša” u HNL-u. Rijeka je znala pobijediti i Dinamo i Hajduk s nekoliko razlike. Naravno, uz vrhunsku utakmicu, mnogo sreće, malo bure, u nekoj večeri u kojoj se sve poklopi. Svi uvijek pitaju za recepte. Šaka hrabrosti i momentum kao protiv Genclerbirligija, žlica paprene realizacije kao protiv Celja i zrnce pameti kao protiv Københavna. I naravno, prstohvat sreće. Rijeka se još traži, ali ima potencijala. Rijeka može, samo to vješto skriva. Sada je vrijeme da morski psi, koji su u prošlom kolu pojeli neugodnog finskog risa, napokon izađu iz ormara. Ulog je velik. Nema boljeg trenutka za prvu pravu utakmicu u sezoni. Onaj dan u tjednu kada se trebaš probuditi kao Spartanac, izaći kao da to i misliš, pa odigrati kao da to i jesi. Rijeka – Midtjylland, kao lakmus papir očekivanja i mogućnosti u ovoj sezoni. Četvrtak, 20:45, Rujevica. Krepat ma ne molat.  Za Ofenzivu piše: Hrvoje Martinović Komentari Tagovi Midtjylland Rijeka UEFA Europska konferencijska liga Ofenziva Prije 3 tjedna Podijeli Facebook Twitter Reddit Messenger Messenger WhatsApp Viber